TERENSKA NASTAVA U VUKOVARU
28. travnja 2024. u ranim jutarnjim satima krenuli smo prema gradu Vukovaru. Naše pustolovine započele su u autobusu u kojem je vladala ugodna atmosfera.
Prvo stajalište bilo je u Kninu. Tu smo poslušali predavanje o spomeniku Oluja 95 koji je podignut kao simbol pobjede Hrvatske vojske i oslobađanja Knina tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. Otvoren je 2015. povodom 20. obljetnice operacije Oluja i predstavlja važan simbol nacionalnog ponosa i sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Zatim smo se popeli na Kninsku tvrđavu. Penjanje je bilo izazovno, ali nevjerojatno iskustvo. Na vrhu nas je dočekao panoramski pogled na Knin koji je bio spektakularan. Fotografirali smo se pokraj hrvatske zastave, a onda smo razgledali Kninski muzej. Muzej pruža bogat uvid u prošlost regije i njezine važne trenutke kroz povijest.
PROČITAJ CIJELI TEKST KLIKOM NA OPŠIRNIJE
28. travnja 2024. u ranim jutarnjim satima krenuli smo prema gradu Vukovaru. Naše pustolovine započele su u autobusu u kojem je vladala ugodna atmosfera.
Prvo stajalište bilo je u Kninu. Tu smo poslušali predavanje o spomeniku Oluja 95 koji je podignut kao simbol pobjede Hrvatske vojske i oslobađanja Knina tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. Otvoren je 2015. povodom 20. obljetnice operacije Oluja i predstavlja važan simbol nacionalnog ponosa i sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Zatim smo se popeli na Kninsku tvrđavu. Penjanje je bilo izazovno, ali nevjerojatno iskustvo. Na vrhu nas je dočekao panoramski pogled na Knin koji je bio spektakularan. Fotografirali smo se pokraj hrvatske zastave, a onda smo razgledali Kninski muzej. Muzej pruža bogat uvid u prošlost regije i njezine važne trenutke kroz povijest.
Vratili smo se u autobus te se još satima vozili do hostela Dubrovnik u Vukovaru. Večerali smo u restoranu Istra koji se nalazi u krugu Memorijalnog centra Domovinskog rata. Sljedeće jutro ustali smo se oko 7 sati i otišli na doručak. Uputili smo se prema crkvi sv. Filipa i Jakova u kojoj nam je svećenik pričao o povijesti crkve. Ispred crkve vidjeli smo spomen vukovarskim žrtvama u Domovinskom ratu čija su imena urezana na staklenu ploču. Gledajući imena onih koji su dali živote za slobodu i obranu grada, bile smo preplavljene poštovanjem i zahvalnošću. Nakon crkve, posjetili smo dva muzeja. U Muzeju vučedolske kulture gledali smo izložene predmete koji prikazuju život i običaje drevnog vučedolskog društva.
Predmeti, dokumenti i fotografije u Gradskom muzeju Vukovar pričali su priču o bogatoj i tužnoj prošlosti grada Vukovara. Vratili smo se u hostel i objedovali. Poslije ručka poslušali smo predavanje o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar na trećem katu hostela. Prije odlaska na Vodotoranj obišli smo Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Bojnik nam je pričao svoja iskustva iz rata i pokazao kojim su se oružjima služili. Mogli smo ući u tenkove, zrakoplove i kamione koji su se koristili u ratu. Najviše smo se radovali Vodotornju. Stepenicama smo se popeli na vrh visok 50 metara. Pogled s vukovarskog vodotornja imao je duboku simboliku i povijesnu težinu. Gledajući rijeku Dunav, krovove kuća i ostatke ratnih razaranja, osjećale smo mješavinu emocija. Tugu zbog prošlih stradanja, ali i nadu za obnovom i boljom budućnošću. Hodali smo do centra grada. Tamo smo imali sat i trideset minuta slobodnog vremena koje je svatko iskoristio po želji. Autobusom smo došli do hostela u kojem smo i večerali. Nakon večere spremali smo se za disko. Disco-večer održala se u brodu, na Dunavskoj šetnici, u središtu grada. Disco-večer je definitivno bila vrhunac našeg boravka u Vukovaru. Kad smo se vratili u hostel, imali smo vremena za druženje i zabavu s ostalim učenicima. Novi dan smo započeli rano ujutro odjavom iz hostela Dubrovnik. Doručkovali smo i autobusom se uputili prema memorijalnim lokacijama. Prva memorijalna lokacija koju smo posjetili bila je Ovčara. Ovčara je farma nedaleko od Vukovara, poznata po stravičnom zločinu nad hrvatskim civilima i braniteljima koji su bili zarobljeni i mučeni. Nakon pada Vukovara, oko 260 osoba odvedeno je na farmu Ovčara, gdje su nemilosrdno mučeni i ubijeni od strane srpskih paravojnih postrojbi. Mjesta masovnih grobnica kasnije su otkrivena, a Ovčara je postala simbol stradanja i patnje.
Na Memorijalnom groblju dočekala nas je vodička koja nas je upoznala s područjem gdje su pokopane pronađene žrtve rata. Tu se nalazi 938 bijelih križeva, a svaki križ predstavlja jednu žrtvu. Dva su križa posebno izdvojena – jedan simbolizira najmlađu žrtvu koja je imala samo 6 mjeseci dok je najstarija žrtva imala 104 godine. Posjetili smo i Memorijalnu bolnicu u kojoj smo prvo pogledali kratak videozapis o tome kako je bolnica izgledala u vrijeme rata. Zatim smo prošli kroz dio bolnice koji je nakon rata postao muzej. U prostorijama smo mogli vidjeti lutke koje su predstavljale medicinsko osoblje i ranjenike. Nismo se osjećale baš ugodno u bolnici i nismo mogle vjerovati da upravo stojimo na mjestu na kojem je tisuće ljudi proživljavalo svakakve grozote. Vozili smo se Trpinjskom cestom te zastali kako bismo razgledali Spomen-dom hrvatskih branitelja. Pred ulazom se nalazi tenk pored kojega smo se svi fotografirali. Unutra nam je vodič držao predavanje te smo mogli vidjeti zid na kojemu su crvenim slovima ispisana imena svih poginulih branitelja u ratu. Poučan govor u Školi mira održala nam je stroga i disciplinirana vojnikinja u dvorani zgrade Hrvatskog doma Vukovar koje se nalazi u centru grada. Na kraju smo odigrali kviz u kojem se natjecalo po dvoje učenika iz svake škole. Naša škola osvojila je treće mjesto na kviz-natjecanju. Nakon toga smo ručali i zaputili se prema Splitu u koji smo sretno stigli u kasnim večernjim satima.
Terenska nastava u Vukovaru bila je nezaboravno iskustvo koje je obogatilo naše znanje i razumijevanje povijesti i kulture. Posjetili smo brojne značajne lokacije gdje smo osjetile težinu ratnih stradanja. Upoznale smo se s herojstvom i žrtvom ljudi koji su branili grad tijekom Domovinskoga rata. Interakcija s lokalnim vodičima obogatila je naše iskustvo jer smo čuli njihove priče i svjedočili njihovoj snazi. Ovo putovanje potaknulo nas je na razmišljanje o važnosti mira, suosjećanja i poštovanja svih ljudi.
Emma Perić i Tara Grgin, 8. b
