Svake godine 18. studenog prisjećamo se žrtve Vukovara, grada heroja….. Neka se na zaboravi….

Učenici svojim likovnim i literarnim radovima najbolje izražavaju kako se oni osjećaju.

PISMO VUKOVARU

Dragi Vukovare,

žao mi je što si ovo prošao da bismo mi bili sretni i sigurni. Hvala za sve što si prošao, koliko te boljelo, koliko si patio, da bi nam dao život.

Sve kuće su se raspale. Vodotoranj se rušio i rušio, a još se drži. Ljudi su umirali, patili, gubili svoje bližnje. Zbog tebe sada Hrvatska živi, Hrvatska je slobodna. I zato si ti vječni simbol slobode.

Uvijek ćeš nam biti u srcu. Zato ću 18. studenoga zapaliti svijeću u Vukovarskoj ulici, za tvoju slavu!

Split, 13. 11. 2025.                                       Asja Cetinić Koća, 4. b, OŠ Skalice

PISMO VUKOVARU

Dragi Vukovaru,

Za vrijeme rata bio si razrušen, a sada meni najljepši.

U ratu si izgubio puno ljudi koje su mučili i ubijali na Ovčari. Zato ti danas odajem počast, a oni neka se srame što su napali Hrvatsku i njezine gradove.

Ubijali su ljude, raznosili kuće i gađali projektilima vodotoranj.

Odajemo ti počast minutom šutnje zbog patnje koja se dogodila u Vukovaru.

Drago mi je što si obnovljen i lijep kao i uvijek.

Split, 13. 11. 2025.                                                Dominik Jurčev, 4. b, OŠ Skalice

PISMO VUKOVARU

Gradu Heroju,

Nažalost, čula sam kroz što si prošao, ali sam sretna što si pobijedio i žrtvovao se.

Sad je mir i sloboda. 18. studenoga uvijek se pomolim za one koji su te čuvali i koji su izgubili život za nas. Ljudi su izgubili domove, sreću i mir. I dalje ima dosta narušenih kuća i građevina. Vodotoranj je bio uništen, ali su ga obnovili. Prije nekoliko dana čula sam za kolonu ljudi koji su morali napustiti grad. Tako sam i doznala za djevojčicu u plavom kaputiću.

Rekla sam ti dosta toga što znam i nadam se da si se sjetio kroz koju si muku prošao. Ja je neću zaboraviti. Budi jak kao i do sada.

Split, 13. 11. 2025.                                                        Maja Soldatić, 4. b, OŠ Skalice

PISMO VUKOVARU

Dragi Vukovaru, znam kroz što si sve prošao. Znam da ti je bilo teško, ali sada nije. Prošao si sve te bombe, metke i ratove, ali sada si slobodan. Da sam ja na tvom mjestu, ja ne bih izdržao. Nadam se da si sada dobro.

Ti si izgubio i puno prijatelja pa ti je teško, ali još imaš mene. Puno ti je kuća srušeno, ali imaš moju. Nemaš puno veselja, ali imaš moje. Sjećaš se djevojčice u plavom kaputiću, i ja je se sjećam. Ostao sam ti ja i Vodotoranj.

Još si živ i još ćeš dugo biti.

Split, 13. 11. 2025.                                                     Petar Ercegović, 4. b, OŠ Skalice