U sumrak se poljem
vraća majka sama
u stopama njenim
tiho tapa tama.
Smrknula se stabla
grana grani maše
šumno šume krošnje
i šumorom plaše…
Osluškuje majka
korak muklo lupa
i čini se majci
da uz nju sin stupa…
O, žalosna majko,
sina već ne traži
za našu Domaju
na vječnoj je straži…!
Stjepan Jakševac
