Izvedbu smo pratili večer uoči 26. obljetnice pada Vukovara – grada heroja. Na ulasku u malu dvoranu u kojoj se odvijala predstava sve nas je srdačno pozdravio autor i glumac monodrame Pere Eranović. U predstavi je bilo dosta smijeha uz pjesmu i gitaru, ali i tužnih i potresnih scena. Predstava je započela u 19.55 i trajala je sat vremena. Posebno nam se svidjelo to što je glumac za vrijeme izvedbe uspostavio odnos s publikom, razgovarao s nama, pitao nas za mišljenje. Mi smo bili njegovi sugrađani. Pričao je s nama o ljubavi, životu, neprijateljima, ratu i djetinjstvu. Prostor u kojem se odvijala ova monodrama izgledao je poput ratnog skloništa. Sve je bilo crno, bez puno svjetlosti, popraćeno zvucima sirena, tenkova, vatrenog oružja, granata. Trenutak kad bi se upalila crvena lampa označavao je uspostavu radio-veze sa Zagrebom. Tad bi glumac stavio velike slušalice i počeo izvještavati o stanju u Vukovaru u ulozi novinara Siniše Glavaševića. Izvještavao je o broju ubijenih i ranjenih civila te novorođenoj djeci u vukovarskoj bolnici. Posebno nas je dirnula završna scena recitiranja stihova o gradu koja završava porukom 'Grad – to ste vi.' Kazališnu zgradu napustili smo puni pozitivnih dojmova. Ova nas je predstava oplemenila i svima bismo preporučili da je pogledaju.

Marija Zec, Ivan Petričević, Hana Brkić, Lovre Kaleb (5.a)