Na Badnjak ima puno posla. Krenimo redom. Ujutro baka i ja rano ustajemo kako bismo stigle na zornicu, prvu misu tog dana. Povratkom s mise započinju pripreme za Božić. Nakon doručka pripremamo domaću puricu koju ćemo blagovati sutradan. Čistimo puricu i dobro ju posolimo. Također dovršavamo kolače čija je priprema započela nekoliko dana ranije.

Oko pet sati poslijepodne, kada je već mrak pred vratima, ukrašavamo bor. Tada smo svi na okupu i pjevamo božićne pjesme. Pod bor stavljamo jaslice i mladu zelenu pšenicu. Ukrašavamo cijelu kuću. Na ulazna vrata stavljamo vijenac s anđelom koji je baka sama izheklala (kukičala). Kuća je puna anđela, zvončića i vjenčića.

Navečer, kada smo već svi spremni za počinak, baka stavi slamu na stol ispod stolnjaka jer je slama simbol Isusićeva rođenja. On se rodio na slamici u štalici. Potom stavi na stol zdjelu s orasima, bademima, lješnjacima, šipkom i jabukama koje sazrijevaju tek u prosincu pa se zovu božićnice. Prema starom običaju jabuke su se nosile na polnoćku. Momak bi darovao jabuku onoj curi koja bi mu se najviše sviđala.

Na božićno jutro baka i ja opet odemo na misu. Kada se vratimo s mise, počinjemo pripremati ručak: juhu od purećih iznutrica, puricu, mlince, ciklu, zelenu salatu, pohane pureće šnicle. Na Božić se ne jede piletina i rogata stoka. Kad nema purice, jede se guska jer se u Zagorju purice često razbole od hladnoće. Božićni ručak okupi nas za zajedničkim stolom. Tu su baka, djed, mama, tata, ujak, ujna, bratić, sestra i ja. Baka i djed kao najstariji ukućani rado se prisjećaju kako su nekada molili za plodna polja te zdravu i brojniju stoku.

Eto, tako vam otprilike izgleda Božić u mojoj obitelji.

Lara Matutinović, 5.c